“Prva ideja se tiče rada. Trebalo bi postojati nešto prilično abstraktno, zvano radna snaga, koja se može kupiti ili prodati u situacijama koje određuju ili osnovnu društvenu nepravdu ili uspostavljaju nešto manje društvene pravde.” (G. Deleuze) 



Featuring: izseki iz zvočne knjige VIDA CAPITAL Petra Pál Pelbartha (www.mollecular.org); avdio loop za video Boards (Action!) umetnice Luize Margan, ter Hrupofon, Bambi Strojnica, Orton at al. jame session iz Galerije Alkatraz

 

Govor: izsekii iz 'THE AUDIO BOOK: VIDA CAPITAL by Peter Pál Pelbarth' ter uporabljeni in neuporabljeni zvočni material za avdio loop za video Boards (Action!)umetnice Luize Margan (glej spodaj)

Glasba: Hrupofon, Bambi Strojnica, Orton at al. Jame Session v Galeriji Alkatraz

1.

“Prva ideja se tiče rada. Trebalo bi postojati nešto prilično abstraktno, zvano radna snaga, koja se može kupiti ili prodati u situacijama koje određuju ili osnovnu društvenu nepravdu ili uspostavljaju nešto manje društvene pravde. Iz ove točke gledanja nije toliko bitno da li je razmjena poštena ili nije, jer uvijek postoji selektivno nasilje u činu plaćanja, a postoji i mistifikacija u samom principu razgovora u terminima radne snage.” 



2.

„Jezik je sistem naredbi, a ne sredstvo za prenošenje informacija. Kako onda možemo uspijeti govoriti bez davanja naredenja, bez tvrdnje da predstavljamo nešto ili nekog, kako možemo učiniti da ljudi bez prava na govor govore i kako mozemo povratiti zvuku ulogu u borbi protiv moci? Pretpostavljam da je nalik ovome biti stranac u vlastitom jeziku, iscrtati neku vrstu linije bijega za riječi.“



3.

„Tako se dovode u pitanje dva svakodnevna shvatanja, shvatanje radne snage i informacija. Ne kažemo da bi trebalo dati istinitu informaciju, niti da bi radnu snagu trebalo dobro platiti. To bi bile samo ispravne ideje. Kažemo da su ova shvatanja veoma sumnjiva. “



4.

„Što su sve ljudi zaista spremni kupiti, a drugi prodati (?), što nisu nužno iste stvari. Mislim da sva ova pitanja i mnoga druga, sve ove slike, i mnoge druge, razdvajaju shvatanje radne snage. Na prvom mjestu, sama predstava rada arbitrarno odvaja jedno područje aktivnosti, odsjeca rad od njegovog odnosa prema ljubavi, kreativnosti, pa čak i stvaralastvu.”