Dobar dan Gordana (Bonetti, naravno). Nemojte se ljutiti što vas nisam zvao nakon našeg razgovora (telefon sam zapamtio - 417811) ili što nisam osobno svratio do vas (i adresu sam zapamtio - Voćarsko naselje 18). Nisam imao vremena. Još manje se, molim vas, ljutite što sam baš ovu vašu rečenicu izvukao i stavio kao naslov našeg razgovora. Sviđa mi se jako ova vaša izjava - a nadam se i ne samo meni. Izrekli ste je vrlo iskreno - a iskrenost je ono što i vi najviše cijenite. Zato - taj naslov. Doviđenja, javit ću se. Pozdravite Niku i Zvjezdanu.

 

- Što mi nudite?

- Dođite, pogledajte, imam svašta.

- Ovo bih. A vi?

- Ja ću konjak... Katice, dušo, donesi leda!

- Ne, hvala, ako je za mene, bez leda, molim!

- Katice, zaboravi, ne treba.

- Živjeli.

- Aha.

- Pušite?

- Pušim, ali ne bih smjela. Ne previše.

- Zašto?

- Meni srce nije, nažalost, baš najbolje.

- Uvijek vam nije najbolje ili danas?

- Imam ja smetnje već pet godina, ali sad prije dva tjedna, kad je bila "Bijela noć Hajduka", sjećate se, trebala sam voditi tu "noć Hajduka" i nakon toga putovati. Došla sam popodne kući i osjećala neku težinu. Mislila sam da je pritisak - meni se znate to događa, pa ne mogu kojiput ni spavati noću.

I onda sam, navraga, baš taj dan mnogo pušila. Otišla sam raditi, trčala uz skale ta tri kata - i nisam mogla disati, ispresjecan dah i jedna grda bol u lijevoj ruci, nisam mogla čitati pregled programa i odveli su me doktoru, dali injekciju i snimili elektrokardiogram.

Kad su vidjeli nalaz, hitno su me poslali u kardiološku stanicu u Vinogradskoj.

- Bilo vas je strah?

- Ne, ja to nisam shvaćala ozbiljno - jest bol, jest da ne mogu disati, ali sam bila sigurna da se to može nekako popraviti. Doktor mi je rekao ni slučajno na put, kakva "Bijela noć Hajduka" - i ostala sam u bolnici.

- Do kada?

- Do sutradan u podne.

- Koji liječnik?

- Doktor Đurović, jako zlatan, vrlo, vrlo drag. Onda sam još išla dva tri dana na te kontrole, bez opterećenja, s opterećenjem, ono nešto znate i - svakako bilo je nešto grdo. Na otpusnici je pisalo - spriječen je koronarni incident, drugim riječima - infarkt. Malo je šugavo bilo, malo su me prepali. Sad smijem pušiti samo pet cigareta dnevno…

- Držite se toga?

- Držim. Svaki dan trebam popiti malo konjaka i malo crnog vina.

- Sad vam je dobro?

- Da, iako sam slabo spavala noćas. Izgleda da je bio pun mjesec.

- Šta to znači?

- Nemam pojma, ali sam slučajno ustanovila da mi to smeta.

 

Dobroslav Silobrčić rođen je 12. studenoga 1943. u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju, apsolvirao pravo te diplomirao i magistrirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Nakon iznimno plodne novinarske karijere na Hrvatskoj radioteleviziji (radijska emisija Taxi za Babilon, televizijske emisije Mali noćni razgovori, Gost urednik, Interview) tijekom koje je napravio više od tri tisuće razgovora i pet stotina velikih televizijskih intervjua uživo, godine 1992. pozvan je u Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Obnašao je visoke diplomatske dužnosti u Italiji i Vatikanu, a od 2005. do 2011. bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Kraljevini Norveškoj. Nakon povratka u Zagreb vraća se novinarstvu te u Jutarnjem listu, svake subote, objavljuje 232 velika intervjua s istaknutim protagonistima hrvatske javne scene i društva. Od 1967. uvodi u hrvatsko novinarstvo intervju kao jedan od najzanimljivijih, najzahtjevnijih i najistinitijih novinskih žanrova.

Ima ljudi koji smatraju da je on tašt, da ima snažan ego, ali... posebna je to vrsta ega kad ste život posvetili tome da doznate sve o drugim ljudima. Ja bih radije rekla - intervju ima snažan ego! Pa ako se on nakon dva sata razgovora - makar i propitivač i pitani pali mrtvi - ne uzdigne kao Narcis nad jezerom, ništa nismo napravili.

Dobroslav Silobrčić, zvan i Dobrica, elegantno je odjeven, ima sjajne cipele i narukvice, one plastične, crvenu, plavu, bijelu, jednu nizanu, a na jednoj piše “I am nonno”. Dobro, razumijem, svi ih mladi nose... I da, stavio je uz moj i svoj diktafon. “Kaj ak vaš rikne?” pita. “Ne možete ponoviti intervju.”

Kad je jednom počeo postavljati pitanja, sredinom šezdesetih, nije se više zaustavljao. Meni je zanimljivo što je rođen 1943., u Zagrebu, ali on je tu mrtav-hladan. “Pa što, i drugi su,” odreže. Roditelji su mu se dvije godine prije doselili iz Trogira. Djed je bio predsjednik Vrhovnog suda Dalmacije, u kući je bilo sedmero djece. Tata je studirao u Beču, Budimpešti, Krakovu, Pragu, diplomirao u Paviji, kraj Rima. Silobrčićeve su amblematske emisije: “Taksi za Babilon”, “Mali noćni razgovori”, “Gost-urednik”; magistar je novinarstva; diplomat. Nadimak: Dobrica.

 

Sad ćemo piti kakao. Uvijek ga naručujete kad intervjuirate.

- Pijem ga cijeli dan, svaki dan. Jedino čega sam se u životu odrekao je kava. Iako, nije mi smetala. Dugo sam radio na televiziji. A to je - u jednom trenutku radiš brzo, puno, pa dugo čekaš na sljedeću situaciju. Za to vrijeme, svi smo puno pušili i pili kavu.

Ali pušite i danas.

- Ne puno. Kutija dnevno.

Sitnica! Smanjite, ipak...

- Čekajte, neštetno je osam cigareta dnevno. Kažu liječnici. Ovo je malo više. Liječnički sam sin, svi su mi u obitelji liječnici. Osim mene. Vjerujem im.

Bio je veliki udarac kad ste odlučili biti žurnalist?

- Ne, nije uopće. A i nisam odlučio biti žurnalist, nego pravnik, studirao pravo, apsolvirao...

I tad ste se počeli muvati s mikrofonom, po Dolcu. Zavoljeli ste sve to jako?

- Jako. Pohađao sam novinarsku školu, izvrsnu, naučili su nas ne samo sadržaj nego i tehniku. Hodao sam s ogromnom Nagrom, osam kila teškom, po tržnici. Gledao pošto je luk, mrkva, kokoši, riba. Godine 1968. su se pojavili Šiljak i Zmazek, napravili ‘Taksi za Babilon’, radijsku emisiju koja je išla subotom od pet do osam.

To sam slušala kao curica, s guštom. Ali vaše famozne ‘Male noćne razgovore’ nisam smjela gledati, morala sam spavati, čuvati snagu i oči za svijetlu budućnost.

- Velika šteta. Čak ni Talijani nisu imali takve emisije. Nije to bila samo zabava, intervjuirali smo ljude od karijere. Za ‘Taksi’ je Miljenko Jelača nabavljao glazbu iz inozemstva.

Cijele te rane sedamdesete bile su jako koloritne: glumice, manekenke, evo, i vaša prva supruga bila je manekenka, televizija, kamere, super glazba, odjeća iz Trsta...

- Je. Bilo je zgodno vrijeme. U drugoj emisiji ‘Taksija’ rekli su mi da nađem nekog dobrog sugovornika, ja sam našao tenisača Roda Lavera, tad najboljeg na svijetu, igrao je nešto u Zagrebu. ‘Taksi’ je vodio Vojo Šiljak. I čitao reklame. Ja u životu nisam pročitao nijednu reklamu. Nemojte se smijati, to je zbilja važno.

Vaša je specijalnost intervju, ‘otvaranje’, nezgodna riječ, ljudi. Kako to radite?

- Ne, dobra je riječ. Pripremim se, jako dobro. Znam o tom čovjeku gotovo sve, i javno i privatno. Ne pitam puno intimne stvari, nije pristojno, ali ih - znam. I kužim laže li mi ili ne. Ali ga ne ispravljam. Ponekad možda kažem - ‘ne vjerujem vam’.

To je to?

- Ne, nije tajna samo u pripremi, tajna je u slušanju.

Kako je to teško, slušati!

- Ali... koji put se pojavi cijela nova tema, pa ubacim ‘zašto, kako’, napustim predviđena pitanja. Razgovor postane fluidniji, vezaniji, postane baš ‘razgovor’, viša forma od intervjua, razgovor ravnopravnih partnera. Jedanput sam slušao razgovor novinarke u studiju koja je, nakon što joj je sugovornik rekao da se poslije ‘velike tragedije život obitelji sasvim promijenio’, pitala - kamo ćete na ljetovanje?

 

///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

S Božom Skokom, izvanrednim  profesorom na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te autorom pet knjiga razgovarali smo nakon njegovog predavanja pod nazivom “Identitetski prijepori i novi imidž Hrvatske“, u organizaciji Hrvatskog društva Ljubljana u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Ljubljani.

 

////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

 

Glazbeni izbor:

 

Najava hrvatskih kulturnih događaja u Ljubljani:

30.3. SZCH, NIOBE @Koncertna dvorana Rog

Tridesetog ožujka, u kasnim večernjim satima, kad se većina naše ekipe vrati iz Makedonije, sprema se party u Rogu, da budemo precizni u Koncertnoj dvorani Rog. Event organizira primorska škvadra Cosmic sex, čiji su vam autori možda malo više poznati zbog emisije na Ršu, naime njihov je radijski alter ego partijska linija. Ovaj put, osim njih dviju, znači osim partijaša Jaše i Blaža, te ljubljanskog kolege Christiana Kroupe, u tvornicu Rog stižu i dva Zagrepčana.

Prvi zagrebački gost ovog prvog međunarodnog bookinga ekipe Cosmic sex nazvao se  SZCH, a vjerojatno bi vam se javio i na prvo ime, Filip Sščekić. SZCH je poznat kao suosnivač mlade low income izdavačke kuče Squad. Sa svojima još dvjema kolegama u muziku donosi malo prljavu, eksperimentu sklonu post punk estetiku, koja je prožeta distorzijom pa je tako njihov output distanciran od širih trendova na lo fi sceni. Njegove produkcije nalaze se i u setovima teške kategorija, kao što je Objekt, a ujedno objavljuje i u manje poznatim izdavačkim kućama kao što su House Crime, Always Human Tapes, itd.

Odmah iza njega na redu je član zagrebačkog Radija Student, autor emisije Zvučni zid, ovogodišnji pobjednik natječaja Illectricity Nucomers Night istoimenskog festival, Nikola Krgović, ili ti ga NIOBE. V klubu Attack, u kom još nitko od nas ruku na srce nije bio, sa Oberönom i Kornetom, Niobe je jedan od pokretača novog seriala VOLTA:

Poduprimo mlade Zagrepčane, poduprimo mlade goriške Ljubljančane i otiđimo svi skupa zajedno lijepo u tvornicu Rog. Nije baš ni skupo, nekih 7 eura za tancanje od 11 navečer do kasnih jutarnjih sati.

 

30.3. Kinotripčič @Kinodvor

U okviru trećeg filmskog festivala Kinotrip u Kinodvoru u Ljubljani, koji traje od 28. do 31. ožujka, prikazivat će se i kratki film 13 plus mlade hrvatske redateljice Nikice Zdunić. 21-minutni film iz 2016. o životu 13-godišnje Janke, vrti se 30. 3. u 20:45 sati. Nešto će vaš i koštati. Koliko točno, ne znam.

 

 

🌟🌟🌟 Ako želiš shout-out za prijatelje, rođake ili pak sebe u sljedečoj epizodi MGP, piši na @email ili u dm @maligranicni instagram #pozdravidijaspore 🌟🌟🌟

IG: @maligranicni prijelaz. Emisija na hrvatskom jeziku, svaku drugu i četvrtu subotu u mjesecu u 18 sati na Radiju Študent, 89,3 mHz.